18/11/2024

Sraz ili "suživot" sustavâ vriednosti

 

Sraz ili "suživot" sustavâ vriednosti

poštovanje prema drugačijima ili nametanje svojih mjerila

Međukulturalna nadmetanja za nametanje obvezna globalitičkoga sustava vriednosti su protuprirodni i ne mogu biti ostvareni bez totalitarističkoga imperializma. Zakonske regulative bi trebale biti minimalne (jednostavne) i odnositi se samo na dotične državice!

Državice se prema svojim pravilima kulturna naslieđa (tradicije) samoodređuju. Teže autarkiji i ka bilateralnoj suradnji sa svima susjednim državicama sve dok je na ikakvu obostranu korist. Neki su porobljeni i ne mogu se oduprirti (osloboditi, emancipirati), neki se bore za svoja prava ili za svoju slobodu ili kuju osnove za dominaciju nad drugima ili za ratove porobilačke ili osloboditeljske, pravedne ili nepravedne...

Kako bi onda izgledao sviet?

Istodobno bi postojale državice u kojima je kanibalizam normalna stvar i državice u kojima je vegetarstvo obćeprihvaćeno. U nekima bi bilo obvezno (spolno) sakaćenje žena i obrezivanje mužkaraca, kao i smrtna kazna za čedomorstvo i homosexualnost, a u nekima svbeobći promiskuitet i čedomorstvo do 10. mjeseca trudnoće. Ubijanje i jedenje svih životinja ili samo nekih koje su proglašene „čistima“ u jednima, a strogo kažnjavanje za prekršaje prema svim životinjama i kućnim mezimcima. U nekima bi državno uređenje bilo strogo sekularno, a u drugima izključivo i neodjeljivo od dominantna religijskoga okruženja. Negdje bi robovlastničtvo bilo zakonski zabranjeno (kao na pr. u Švicarskoj), a u nekim državicama bi bilo široko družtveno prihvaćeno i prakticirano. U jednima bi žene bile podpuno obezpravljene, a u drugima segregacijski maximalno privilegirane. Rasistički ili na pr. kastinski sustavi u jednima, podpuna ravnopravnost i demokratičnost u drugima. Jedni bi strance u svojim sredinama smatrali obogaćivanjem, a drugi bi na tako što gledali kao izravnu ugrozu vlastite obstojnosti. U nekima je car bog, a u drugima ne postoji ni predsjednik države (kao na pr. U Švicarskoj), niti glavni grad, niti čin generala (dok nije rata): negdje oligarhija, negdje technokracija, negdje jednopartijski sustavi i jednoumlje, negdje bezgraničan politički pluralizam, negdje bipartizanski (samo dvie stranke)… 

Niti jedno družtveno-političko uređenje ne smije sebe smatrati jedinim mjerodavnim export-modelom za sve i svugdje! Vlastita postignuća (tekovine!) sigurno nisu univerzalno pogodne! Razlikâ u systemima mora biti!

Albanski diktator je propisivao (na pr.) koliko dugački brkovi smiju biti u njegovu carstvu i koliko moraju biti dugačke hlače u mužkaraca.

Hanna Arendt je dalekogledno uočila kako moraju postojati „nacionalne države“ jer u jednom „jednoobraznom“ sustavu čovjek nema kamo pribjeći. 

_________________________________________________________________

Odlomak iz: časopisa „Sezession“ 16. Jahrgang, Heft 87,  Dezember 2018

https://sezession.de/hefte/sez087.pdf 

Die amerikanische Alt-Right Positionen und Profile     Siegfried Gerlich

„Taylor po ovom pitanju argumentira na isti način kao i Hannah Arendt, koja je, jednako čvrsto kao što je pozdravila ukidanje rasnih zakona, odbacila i sve napore da se zakonski provede željeno rasno miješanje. Kao liberal stare škole, Arendt je tvrdila da u društvenoj sferi "pravo na slobodno udruživanje i time na diskriminaciju ima veću valjanost od načela jednakosti", jer, za razliku od političke sfere, ono što se ovdje računa "nisu osobne razlike , ali razlike Grupno članstvo ljudi koji nužno diskriminiraju druge skupine u istom području života radi svoje prepoznatljivosti. U tom starom liberalnom smislu, Taylor se također bori za ustavom zajamčenu "slobodu udruživanja", koja ne samo da uključuje pravo na samonametnutu etničku segregaciju i regionalnu secesiju. "Južnjački gentleman", čija ljubav prema "južnjačkom načinu života" uključuje duboku averziju prema jakoj središnjoj vlasti, suosjeća s novonastalim naporima za neovisnost u južnim državama, pogotovo jer nijedna američka vlada ne će riskirati još jedan rat zarad "Unije".“